EUFOR nema mandat, galamio je sa govornice na današnjoj konferenciji za medije predsjednik entiteta RS Milorad Dodik odgovarajući na pitanja medija o mogućnosti učešća snaga EUFOR-a u njegovom eventualnom hapšenju ili omogućavanju državnim institucijama da djeluju na prostoru entiteta RS.

Činjenice, ipak, ne idu Dodiku u prilog, a sve su činjenice sadržane u Rezoluciji Vijeća sigurnosti Ujedinjenih nacija kojom je 1. novembra 2024. godine na još 12 mjeseci produžen mandat Misije EUFOR Althea.

U navedenoj Rezoluciji se, između ostalog, navodi da EUFOR ima pravo da "poduzme sve potrebne mjere za odbranu od napada ili prijetnje napadom". "Sve potrebne mjere" uključuju i primjenu sile, a o "odbrani od napada" ili "prijetnjama napadom" na današnjoj je konferenciji za medije dovoljno rekao premijer entiteta RS Radovan Višković tvrdnjom da bi moglo "zapucati iz pune puške" ukoliko neka od policijskih agencija postupi po nalogu Tužilaštva BiH i pokuša uhapsiti odgovorne za aktuelni udar na državu vlasti entiteta RS.

Aneks 1-A Dejtonskog mirovnog sporazuma, odnosno njegov član VI, propisuje da međunarodne vojne snage imaju mandat da očuvaju mir. Nasilnim sprječavanjem državnih institucija, poput SIPA-e, da djeluju na prostoru entiteta RS je narušavanje mira i EUFOR definitivno ima mandat da to spriječi.

EUFOR također ima zadatak da "spriječi eskalaciju nasilja i djeluje kao faktor odvraćanja, ali i da interveniše u slučaju prijetnji miru", te "može preduzeti akcije protiv bilo koje strane koja prijeti upotrebom sile ili narušava sigurnost".

Dodikove nervozne reakcije potvrđuju da je i sam svjestan ovlasti, ali i obaveze EUFOR-a da djeluje s ciljem preveniranja nasilja kojim prijeti vlast entiteta RS i da omogući provedbu Dejtonskog mirovnog sporazuma. U prilog tome ide i najava da će od Rusije tražiti da iskoristi pravo veta u Vijeću sigurnosti UN-a da se spriječi produženje mandata EUFOR-a u BiH na još godinu dana.

Međutim, ni to ne bi riješilo Dodikove probleme, s obzirom da bi snage EUFOR-a u tom slučaju naslijedile snage NATO-a.

Uporište za prisustvo i potencijalno širenje NATO-a u BiH nalazi se u Aneksu 1-A Dejtonskog mirovnog sporazuma, koji se odnosi na vojne aspekte mirovnog rješenja. Ovaj Aneks daje ovlaštenje međunarodnim vojnim snagama da osiguraju implementaciju vojnog dijela sporazuma, a prvobitno je bio pravni temelj za dolazak NATO-ovih snaga (IFOR i kasnije SFOR). Članom VI je NATO-u dato ovlaštenje da nadzire, osigurava i provodi vojni dio sporazuma, što uključuje sprječavanje oružanih sukoba i održavanje sigurnog okruženja.

U Aneksu 1-A ne postoji precizno vremensko ograničenje prisustva NATO-a, već se naglašava da će trajanje misije zavisiti od procjene Vijeća NATO-a. Nakon što je SFOR završio misiju 2004. godine, njegovu funkciju preuzeo je EUFOR, ali je NATO zadržao prisustvo kroz NATO Štab u Sarajevu. Član VI Aneksa 1-A daje NATO-u široka ovlaštenja da osigura stabilnost u BiH, što je pravni osnov za proširenje njegovog prisustva ako dođe do odlaska EUFOR-a.

Prema Dejtonskom mirovnom sporazumu, Vijeće sigurnosti UN-a ne treba davati mandat NATO-u za djelovanje u BiH, jer je njegovo prisustvo predviđeno samim mirovnim sporazumom.

Dakle, ukoliko Rusija ispuni Dodikove želje i vetom spriječi produženje mandata EUFOR-u u BiH, neće nastati vojni i sigurnosni vakuum već će pozicije EUFOR-a popuniti NATO, kojem to neće biti izraz dobre volje već obaveza propisana međunarodnim sporazumom.